Istražite čarobni svijet labirinata!
Photo by Robert Lukeman
Od najpoznatijeg Kretskog labirinta ucrtanog u njihove novčiće, preko mnogih labirinata Stare Europe, Amerike i Azije, labirinti su se danas raširili svijetom. Grade ih kao ukras, ali sve više i kao sredstvo okretanja k sebi i otkrivanja svog unutarnjeg potencijala i svjesnog djelovanja.
Labirinti su drevni simboli, ali istodobno i “obrasci moći” za preusmjeravanje energije, stvaranje ravnoteže i iscjeljivanje tijela, duha i okoline. Neki ih nazivaju i „kameni psiholozi“.
Kameni labirint u atriju katedrale u Lucci
Labirinti su geometrijski oblici koji imaju sposobnost oživjeti sjeme unutarnjeg znanja izravno u vašoj svijesti. Možete kroz njih hodati, ali ih možete upotrebljavati i na drugačije načine.
Ali, krenimo redom…
Povijest labirinata
Labirint je struktura koja ima jedan ulaz koji je ujedno i izlaz, te stazu koja vijuga ili više puta skreće i vodi do jednog središta.
Pogrešno je mišljenje da se u labirintu može izgubiti. Labirint nema raskrižja i slijepe ulice.
Ipak, za takvu strukturu u hrvatskom jeziku se također koristi izraz labirint.
Na engleskom jeziku za takvu strukturu se koristi izraz maze („zagubilište“), a za labirint labyrinth.
Labirint je jedan od drevnih univerzalnih simbola puta ka središtu koji nalazimo u većini kultura na svim stranama svijeta, a kao oblik, odnosno obrazac star je najmanje četiri tisuće godina, a vjerojatno i mnogo više.
Najstariji pronađeni prikaz labirinta jest kružnog oblika, s jednim ulazom i sedam koncentričnih krugova kojima se dolazi do središta. Taj se labirint naziva klasičnim i prema njemu su nastale sve ostale vrste: kvadratni, oni s više ili manje krugova, vijugavi i drugi.
Na podovima nekih francuskih gotičkih katedrala nalaze se lijepi prikazi labirinata. Najpoznatiji je labirint iz katedrale u Chartresu, iz XIII. stoljeća, koji su tijekom povijesti nazivali i putem u Jeruzalem, jer su ga vjernici koristili kao simbolički hodočasnički put u središte svojih vjerskih težnji. To je labirint od jedanaest koncentričnih krugova.
Labirint iz katedrale u Chartresu, iz XIII. stoljeća
Srednjovjekovni su graditelji stvarali labirinte od šest do petnaest krugova, a mnogi su imali i kvadratni oblik. Lijepi se primjeri nalaze i u Amiensu te u opatiji St. Bertina u St. Omeru. U razdoblju kasnog srednjeg vijeka i renesanse umjetnici su nastojali razviti nove oblike labirinata, tako da su ih činili sve složenijima i estetski dorađenijima.
Smatra se da sama riječ “labirint” potječe od grčke riječi labrys – dvostruka sjekira i inthos, što znači mjesto. Dvostruka je sjekira jedan od temeljnih simbola kretske kulture, kao i sam labirint, te su usko povezani.
Dvostruka sjekira je simbol unutarnjeg čovjekovog oružja, koji se još prikazivao i kao dvostruki par rogova nasuprotno okrenutih, jedan prema gore, a drugi prema dolje, tako da zajedno čine sjekiru s dvije oštrice.
U psihološkom smislu, labris je, poput mača/oštrice, simbol snage volje kojom čovjek harmonizira sebe, ovladavajući svojom nižom prirodom u svom psihičkom labirintu. Ovim su se simbolom bavili i suvremeni mislioci poput C. G. Junga, Josepha Campbella i Mircea Eliadea i nalazili u njemu značenja vezana uz čovjekov unutarnji život, koji osvajamo putovanjem prema središtu – labirinta ili sebe samih.
Photo by Fabricio Severo
Najpoznatiji antički mit o labirintu vezan je uz atenskog junaka Tezeja koji na Kretu dolazi dokrajčiti čudovišnog Minotaura, pola čovjeka – pola bika, kojem su Atenjani bili prisiljeni slati ljudske žrtve – mladiće i djevojke. Tezej ulazi u labirint noseći spasonosnu nit koju mu je dala kraljeva kći Arijadna, zahvaljujući kojoj je pronašao izlaz iz labirinta nakon što je pobijedio Minotaura.
Simbolički, heroj Tezej je svijest koja ulazi u životnu borbu s onim nižim, animalnim u sebi i u toj bitci pobjeđuje zahvaljujući svojoj hrabrosti da uđe u mračni labirint (vlastitu unutrašnjost) te pomoću Arijadne (Duše, Višeg Ja) koja mu daje spasonosnu nit kojom ostaje vezan uz ono najbolje u sebi.
Heroj-pobjednik je onaj koji ostvari pobjedu nad svojim nižim aspektima tako da ih može koristiti po volji, nadahnut Dušom.
Prvi spomen labirinta nalazimo u drevnom kretskom mitu o prastarom bogu Aresu-Dionizu iz samih početaka vremena. U njemu se navodi da tada još ništa nije bilo stvoreno niti oblikovano na zemlji i svugdje je bila samo tama. Ares-Dioniz je s visina sišao na zemlju sa zadatkom da oblikuje svijet. Za taj mu je poduhvat s neba poslano oružje – labris, sjekira s dvije oštrice, s kojom je započeo hodati i rezati tamu ispred sebe. Kako je svugdje bila tama i nije se ni po čemu mogao orijentirati, hodao je u krug, kao što to čini čovjek hodajući nepreglednom pustinjom. Ali, režući tamu stvarao je brazdu kojom je išao i postupno krčio put koji je nazvan labirint. Kada je dospio do kraja spiralnog puta, otkrio je da više nema onu sjekiru koju je imao na početku, jer se ona pretvorila u plamteću baklju koja je svijetlila u njegovim rukama u središtu labirinta.
Labirint u parku vile Pisani kraj Padove
Istražite čarobni svijet labirinata!
I hodajte njima budno i svjesno!
Nebeski labirinti
Labirinti na otoku Cresu
Izvori (foto&tekst): Wikipedija, A.P. Kezele, A.K. Markešić,, Fabricio Severo, Nova Akropola, Robert Lukeman, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Jake Bluker