Kognitivno-bihevioralna terapija je direktivna, visoko strukturirana, vremenski ograničena, kraćeg trajanja i oslanja se na terapijske tehnike koje su empirijski provjerene.
Problem kojemu se pristupa mora biti precizno definiran, kao i cilj na kojemu se tijekom terapije radi i koji se nastoji postići. Veliku ulogu u terapiji igra precizno samopromatranje (eng. self monitoring) te samopromatranje vlastite efikasnosti i promjena vlastitih stanja.
Na tom se temelju planira tretman i preciziraju terapijski ciljevi te je od velikog značaja u procjenjivanju uspješnosti tretmana.
Kognitivno-bihevioralna terapija ima snažnu znanstvenu potvrdu u eksperimentalnoj psihologiji, što omogućava planiranje liječenja i predviđanje ishoda liječenja.
Cilj u bihevioralnoj terapiji je mijenjanje problemskog ponašanja, tj. jasno definiranog problema ili smetnje u cilju boljeg sveukupnog zdravlja.
Svoje temelje bihevioralna terapija ima u bihevioralnom modelu psihopatologije u okviru kojega se može liječiti ono što se može mjeriti i objektivno dokazati.
Traži aktivan angažman kako klijenta tako i trenera. Klijent u bihevioralnoj terapiji nije pasivan , već je za uspjeh liječenja neophodna njegova motivacija i aktivno sudjelovanje u liječenju. Klijent u suradnji s bihevioralnim životnim trenerom mjeri simptome, smetnje i problemsko ponašanje prije i poslije tretmana.
Osobitost kognitivno-bihevioralne terapije čine domaće zadaće kojima klijent u svakodnevnom životu provodi ono što je naučio od trenera.
One mogu uključivati jednostavno vođenje bilješki o svojim osjećajima, raspoloženjima i brigama, zapisivanje aktivnosti tijekom dana ili provođenje nekih svjesnih i namjernih promjena u ponašanju.
Redovito i savjesno odrađivanje domaćih zadaća uvelike ubrzava tijek terapije, a osobe se brzo počinju osjećati zadovoljnije i sretnije.
Važno je da klijent savlada tehnike kojima će moći ovladati svojim osjećajima i mislima za svoju dobrobit.
Trener prilikom svake seanse evaluira napredak klijenta kako bi mogao prilagoditi daljnji tijek terapije zbog čega je čitav proces vrlo individualiziran i na taj način se postižu dugotrajni rezultati.
Na osnovi razumijevanja svakog pojedinog klijentovog problema, trener i klijent zajedno rade na postavljanju ciljeva i usuglašavaju plan tretmana.
Trening je usmjeren na osposobljavanje klijenta za generiranje novih rješenja vlastitih problema, koja su korisnija od trenutnih načina suočavanja. To često podrazumijeva da klijent isprobava nova rješenja u vremenu između terapijskih susreta.
Trening se organizira kroz određeni dogovoreni broj seansi. Broj potrebnih seansi ovisi o prirodi i težini klijentovog problema. Seanse se najčešće zakazuju na tjednoj osnovi. Ukupan broj obično iznosi 10 do 15 susreta, no terapija u pojedinim slučajevima može biti i značajno kraća ili duža.
Po završetku tretmana, klijent i trener se dogovaraju o određenom manjem broju susreta za praćenje i održavanje postignutih rezultata.