Biti mindful i imati um koji je opušten i otvoren nikako nije slučajnost, to je svjestan odabir svakoga od nas iz trenutka u trenutak.
Iz tog razloga, da bi se uopće mogli sjetiti sadašnjeg trenutka, potrebno je redovito “trenirati” kroz formalnu i neformalnu meditacijsku praksu.
Kao i sve, um se stalno mijenja i iznova oblikuje.
Isto kao što danas koristimo obrasce i navike trenirane kroz mnoge godine u prošlosti, jednako tako možemo istrenirati um da sve češće odlučuje biti u direktnom iskustvu s tjelesnim senzacijama, osjećajima, mislima i pojavnostima.
Mindfulness kao stanje naše svijesti ne može se naučiti ili intelektualno razumjeti, već se može jedino iskusiti u redovitom treningu.
Intelektualno razumijevanje navedenog koncepta samo po sebi nema nikakve koristi.
U konačnici, mindfulness nisu samo vježbe, već promjena percepcije i načina života.
Usmjerena svjesnost se sastoji od jednostavnih i raznolikih vježbi, ali proces njezinog stjecanja nije nimalo lak. On zahtijeva upornost, svakodnevno vježbanje i disciplinu uz dozu suosjećanja i blagosti prema sebi.
Na tom putu nije lako održati predanost i biti svjestan zamki koje nam uobičajeni, djelatni um stalno servira i izvlači nas iz prisutnog (mindful) uma.
S vremenom, kako učimo biti budni i otvoreni na suosjećajan način, počinjemo upoznavati koji su pokretači naših riječi i djela, koji su to obrasci i namjere (često nesvjesne) koje upravljaju našim životom i koje nas vrlo često čine nesretnim.
Na taj način razvijamo intimniji odnos s nama samima i sa svijetom oko nas te počinjemo djelovati iz namjera koje imaju konstruktivne ishode za radostan život.
Kako kultiviramo tu vještinu prisutnosti bez potrebe da sudimo, izbjegavamo ili se vežemo za svaku pojavnost, otvaraju se novi izvori razumijevanja i mudrosti, otvaraju se prilike za drukčije odluke i odabire te otvara se put ka slobodnijem životu.
Polako počinjemo radosno uviđati da sloboda leži upravo u sadašnjem trenutku.